“Ovo ne samo da nije tačno, ovo nije čak ni pogrešno.” (W. Pauli)
Muzika uz post: Where The Light Stays
Danas vam predstavljam nešto na čemu sam radio u posljednje vrijeme, i u čemu sam dosta uživao. Riječ je o knjizi „Atom u svemiru”, s podnaslovom „Razmišljanja o svemiru, prirodi i granicama znanja”.
Kako je sve počelo?
Svaki tekst u ovoj knjizi počeo je kao pokušaj da samom sebi razjasnim nešto što me je dugo zaokupljalo. Kako iz jednostavnog nastaje složeno? Šta zapravo znači „ništa”? Zašto vrijeme teče samo u jednom smjeru? Zašto uopće postoji nešto, a ne ništa? Ovo zadnje je veoma nezgodno pitanje, ako se duboko o njemu razmisli.
Ideja za naslov došla je od Richarda Feynmana. Godine 1955. on je usred jednog predavanja o vrijednosti nauke prešao s proze na nešto nalik pjesmi. Opisao je čovjeka koji stoji na obali mora i shvata da je i sam samo nakupina atoma koja se čudi vlastitom postojanju: atom u svemiru. Ta slika me nije napuštala, i iz nje je izrasla cijela knjiga.
Ima i jedna ličnija inspiracija. Moj otac je, šetajući sa mnom obalom Dobrinje, jednom pogledao u nebo i upitao u svom stilu: „Šta će im ovolike zvijezde?” Tada mi je to bilo simpatično, ali danas mislim da je to jedno od najdubljih pitanja koja sam čuo, i knjiga je, na neki način, pokušaj da se na njega odgovori. Naravno, uz onu prethodnu, Alhemičari univerzuma, o zvijezdama.
Šta je u knjizi?
Knjiga se sastoji od dvadeset samostalnih eseja koji se mogu čitati redom, ali i preskakati, prema vlastitoj radoznalosti. Ipak, kroz sve njih provlači se ista nit: kako iz jednostavnih pravila prirode nastaje sav bogati svijet oko nas, od atoma do galaksija, i od molekula do svijesti.
Evo kratkog pregleda sadržaja knjige:
- Kako nastaje složenost: emergencija, samoorganizacija i fraktalna geometrija nepravilnog svijeta. Zašto jato ptica leti savršeno usklađeno iako ga niko ne vodi, i zašto obala Bosne i Hercegovine, kad se dobro izmjeri, nema konačnu dužinu.
- Prostor, vrijeme i ništavilo: šta je zapravo vakuum, zašto se vrijeme ne može vratiti unazad i zašto uopće postoji nešto.
- Život i njegova rijetkost: Fermijev paradoks, pitanje koliko je teško napraviti čovjeka i posjeta egzoplaneti LHS 1140 b, jednom od najzanimljivijih svjetova koje danas poznajemo.
- Kvantni svijet: šetnja kroz kvantnu mehaniku, svemir kao računar, hipoteze o kvantnoj svijesti i odgovor na naizgled djetinjasto pitanje zašto ne propadamo kroz pod.
- Granice: zašto nema divova, zašto je matematika tako nerazumno djelotvorna i šta znamo, a šta ne, o tamnoj materiji i tamnoj energiji.
- Um i svrha: mnoga lica inteligencije, od sluzave plijesni do hobotnice i vještačke inteligencije, te pitanje može li u prirodi postojati svrha bez dizajnera.
- Završno poglavlje, „Pepeo zvijezda”: priča o porijeklu atoma, od prvih minuta nakon Velikog praska, preko nuklearnih peći u zvijezdama, do sudara neutronskih zvijezda u kojima nastaje zlato. Na kraju poglavlja čitalac može pogledati vlastitu ruku kao kosmički arhiv i znati odakle potiče svaki atom u njoj.
Knjiga ima epilog i dva dodatka, rječnik manje poznatih pojmova i indeks, kako bi se u njoj mogao snaći i čitalac bez prethodnog znanja iz fizike i astronomije.
Za koga je knjiga?
Pisana je za radoznalog čitaoca: za studenta koji želi vidjeti širu sliku iza formula, za ljubitelje astronomije koji se pitaju šta zapravo gledaju kroz teleskop, ali i za svakoga ko je ikada podigao pogled prema noćnom nebu i zapitao se kakvo je naše mjesto u svemiru. Nije potrebno predznanje iz matematike ni fizike. Gdje god je bilo moguće, složene ideje objašnjene su kroz svakodnevne primjere i priče o ljudima koji su do njih došli.
Pritom je knjiga pisana i s naučnom preciznošću. Svaki esej oslanja se na literaturu, od klasičnih djela poput Feynmanovih i Weinbergovih, do najnovijih radova iz vodećih naučnih časopisa, i svaki se završava popisom izvora za one koji žele ići dalje. Ukupno je navedeno oko tri stotine izvora, i svaki govori sam za sebe.
Umjesto zaključka
Ako bih morao reći šta je najvažnija poruka ove knjige, rekao bih ovo: svemir nije zagonetka koju ćemo jednom zauvijek riješiti, nego razgovor koji se nastavlja. Svaki odgovor koji nauka pronađe postaje prag za novo, dublje pitanje. U tome nema razočarenja, nego određene slobode.
A na očevo pitanje danas imam odgovor. Te zvijezde su bile potrebne da bi nastali ugljik u našim ćelijama, kisik koji dišemo i željezo u našoj krvi. Zvijezde nisu tu radi nas, ali mi smo definitivno tu zbog njih.
Napomena: Knjiga je besplatna i može se skinuti na ovom LINKU. Imate slobodu da je printate po želji.
Printano izdanje izlazi uskoro. Stay tuned.
