Maglina Tarantula

“If the stars should appear one night in a thousand years, how would men believe and adore; and preserve for many generations the remembrance of the city of God which had been shown! But every night come out these envoys of beauty, and light the universe with their admonishing smile.”
(Ralph Waldo Emerson, Nature and Selected Essays)

Muzika uz post: Vicetone & Tony Igy – Astronomia

Juče sam poslao molbu ekipi u Telescope Live da mi iz Čilea (opservatorije El Sauce) snime maglinu Tarantula. Na ovaj način možete se upoznati sa draguljima južnog neba (ako živite na sjevernoj hemisferi Zemlje). Postoji nekoliko paketa usluga Telescope Live i vrlo su lijepo uredili cijeli sistem.

Odobrili su mi zahtjev i ubrzo (za 24 h) poslali LRGB snimke Tarantule, dijamanta južne hemisfere, i to 2 x 10 min za svaki kanal (slika dole). Ispod je dat screenshot snimaka koji su mi dostavili.

Snimke sam obradio u Pixinsight (spajanje kanala, histogram, SCNR, Morphological transformation, selective curve transformation) i Photoshop (levels, curves, vibrance, RAW filter, unsharp mask) programima.

Dole su date karakteristike teleskopa i kamere.

Više o maglini Tarantula:

Maglina Tarantula (poznata i kao 30 Doradus) regija je H-II u Velikom Magellanovom oblaku (LMC). Maglinu Tarantula posmatrao je Nicolas-Louis de Lacaille tijekom ekspedicije na Rt dobre nade između 1751. i 1753. Johann Bode uvrstio je Tarantulu u svoj atlas zvijezda “Uranographia” iz 1801. godine, a uvrstio je i u prateći katalog “Allgemeine Beschreibung und Nachweisung der Gestirne” kao broj 30 u sazviježđu “Xiphias ili Dorado”. Naziv maglina Tarantula nastao je sredinom 20. stoljeća. Naziv 30 Doradus se često tretira kao oznaka zvijezde, ili središnjeg jata zvijezda NGC 2070, ali sada se općenito odnosi na cijelo područje magline Tarantula.

Maglina Tarantula prividne je magnitude 8. S obzirom na udaljenost od oko 49 kpc (160 000 svjetlosnih godina), ovo je izuzetno luminozan nezvjezdani objekt. Njen je sjaj toliko veliki da bi, ako bi bila blizu Zemlje poput magline Orion, Tarantula pravila vidljive sjene na Zemlji. Zapravo je to najaktivnije područje rađanja zvijezda poznato u Lokalnoj skupini galaksija. To je također jedno od najvećih područja H-II u Lokalnoj skupini, s procijenjenim prečnikom od oko 200 do 570 pc, a također se zbog svoje velike veličine ponekad opisuje kao najveće, iako bi druge H-II regije poput npr. NGC 604, koja se nalazi u galaksiji Trougao, mogle bi biti i veće.

U središtu 30 Doradusa je zvjezdani skup NGC 2070 – kompaktna koncentracija zvijezda poznata kao R136 – koja proizvodi većinu energije koja maglinu čini vidljivom. Procijenjena masa klastera je 450 000 sunčevih masa, što sugerira da će u budućnosti vjerovatno postati globularni klaster (sferni skup zvijezda). Uz NGC 2070, maglina Tarantula sadrži i niz drugih zvjezdanih jata, uključujući znatno stariji Hodge 301. Najmasivnije zvijezde Hodgea 301 već su eksplodirale kao supernove.

Najbliža supernova primijećena od izuma teleskopa, Supernova 1987A, dogodila se upravo u dijelu magline Tarantula. Postoji istaknuti ostatak supernove u blizini otvorenog skupa NGC 2060, ali ostatke mnogih drugih supernova teško je otkriti u ovoj vrlo složenoj maglici.