Krvavi Mjesec

“Nations, like stars, are entitled to eclipse. All is well, provided the light returns and the eclipse does not become endless night. Dawn and resurrection are synonymous. The reappearance of the light is the same as the survival of the soul.” (Victor Hugo)

Muzika uz post: Bonnie Tyler – Total Eclipse of the Heart

Pomrčina Mjeseca nastaje kada Zemlja stane između Sunca i Mjeseca nakon čega njena sjena pada na Mjesec. To se može dogoditi samo kada je Mjesec u fazi uštapa (pun Mjesec) i kada se tri tijela (Sunce–Zemlja–Mjesec) skoro savršeno poravnaju. Pomrčine se događaju prosječno 2-4 puta godišnje. Kada se pomrčina Mjeseca odvija, ona je vidljiva u svim dijelovima Zemlje u kojima je trenutno noć. Oko 35% pomrčina su one u Zemljinoj polusjeni te ih je tako teško uočiti, čak i teleskopom, oko 30% pomrčina su parcijalne, a 35% je potpunih. Tijek pomrčine odvija se relativno sporo pa se u događaju može uživati i po nekoliko sati.

Za naše područje, 7.9.2025. djelimična pomrčina Mjeseca počinje u 18:27 h (ulazak Mjeseca u Zemljinu sjenu), a početak potpune pomrčine je u 19:31 h (Mjesec u potpunosti u Zemljinoj sjeni). Iz naših krajeva moći će se, u slučaju povoljnih vremenskih prilika, pomrčinu posmatrati nakon što Mjesec izađe iznad horizonta (npr. za lokaciju Dobrinje to je oko 19:55 h, kada će se pojaviti desno od vrha Trebevića). Najveća faza pomrčine (omjer udaljenosti ruba Zemljine sjene najbliže Mjesecu od najudaljenijeg ruba Mjeseca toj tački i promjera Mjeseca) je u 20:12 h. Završetak potpune pomrčine Mjeseca je u 20:53 h, dok je završetak djelomične pomrčine (izlazak Mjeseca iz Zemljine sjene) u 21:57 h, a Mjesec izlazi iz Zemljine polusjene u 22:55 h. Pomrčina će se moći vidjeti već od izlaska Mjeseca iznad horizonta i biće zanimljiva astrofotografska meta. Ukoliko vrijeme bude dobro, organizujemo posmatranje pomrčine, sa lokacije na Dobrinji (100 m istočno od Gimnazije Dobrinja, uz šetnicu, na livadi pored vulkanizera i ordinacije dr Mujačić).

Kod pomrčine može doći do sljedećeg:

– Polusjena (penumbra) – Mjesec ulazi u vanjski, slabiji dio Zemljine sjene. Tada počinje lagano tamniti, ali nije jako uočljivo.
– Potpuna sjena (umbra) – Mjesec ulazi u centralni dio Zemljine sjene i postaje tamniji.
-Totalna pomrčina – cijeli Mjesec je u Zemljinoj umbralnoj sjeni. Upravo tada se pojavljuje crvenkasta boja.

Zašto je Mjesec tada crven?

Mjesec tokom pomrčine ne nestaje potpuno iz vida jer Zemljina atmosfera djeluje kao filter i sočivo (u slučaju nedostatka atmosfere, pomrčina uopšte ne bi bila vidljiva). Kada Sunčeva svjetlost prolazi kroz atmosferu, plavi dio spektra se u opštem slučaju više rasprši (razlog i zašto nam je nebo plavo, tzv. Rayleighevo raspršenje).  Naime, svjetlost je elektromagnetski talas, i različite boje imaju različite talasne dužine. Plava svjetlost → kraća talasna dužina (~450 nm), crvena svjetlost → duža talasna dužina (~650 nm). Rayleighov zakon nalaže da je intenzitet raspršenja obrnuto proporcionalan četvrtoj potenciji talasne dužine svjetlosti:

To znači da se plava svjetlost (~450 nm) rasprši 4-10× jače od crvene (~650 nm), zavisno od specifičnih talasnih dužina.

Primjer 1: “obična” plava vs. crvena. Uporedimo plavu sa talasnom dužinom ~450 nm i crvenu sa talasnom dužinom od ~650 nm:

Znači, plava se raspršuje otprilike 4,3× jače od crvene.

Primjer 2: ekstremi spektra (ljubičasta vs. duboko crvena). Uporedimo talasne dužine ~400 nm i ~700 nm:

Dakle, na rubovima vidljivog spektra raspršenje kraćih talasa može biti i do 9–10× jače.

Šta to znači u praksi? Danju molekule zraka (male u odnosu na talasne dužine) jače raspršuju kraće valove → nebo je plavo. Pomrčina Mjeseca/zalasci: svjetlost prolazi dužim putem kroz atmosferu; kraći (plavi) talasi se “izgube” u različitim pravcima, dok duži (crveni) dalje prođu i prelamaju se u Zemljinu sjenu → Mjesec izgleda crvenkast.

Dakle, da sumiramo: kad Sunčeva svjetlost prolazi kroz atmosferu, molekule zraka (dušik, kisik) i sitne čestice više “bacaju” plavu svjetlost u različitim pravcima (zato nam je nebo danju plavo). Crveni talasi (duži) prolaze “ravnije” i manje skreću. Kad Zemlja stoji između Sunca i Mjeseca – direktna svjetlost ne dolazi do Mjeseca (blokira je Zemlja). Samo svjetlost koja prođe kroz Zemljinu atmosferu može doprijeti. Nakon raspršenja, plavi tonovi se izgube u razl. pravcima, a crveni “preživljava” i savija se u sjenu. Mjesec zato izgleda crvenkasto-narandžast – zovu ga i “Krvavi Mjesec”. Boja može varirati od svijetlo narandžaste do tamno crvene, ovisno o čistoći i prašnjavosti Zemljine atmosfere (npr. vulkanske erupcije mogu pojačati crvenu nijansu), visini Mjeseca na horizontu, količini oblaka i vlage u zraku itd.

Treba napomenuti i da ako u zraku ima krupnijih čestica (prašina, aerosol, dim), tada dominira Mie raspršenje (manja ovisnost o talasnoj dužini). To “izbjeljuje” nebo, a pri zalasku/pomrčini može dodatno potamniti Mjesec ili naglasiti tamno crvene tonove.

Kako fotografisati pomrčinu Mjeseca?

Boris Štromar (astrobobo.net) daje nekoliko dobrih savjeta, koje ovdje navodim. Može se koristiti gotovo bilo kakav fotoaparat,od kompaktnog do DSLR-a, ali prednost imaju modeli s ručnim podešavanjem postavki. Budući da Mjesec na nebu zauzima ugao od oko 0,5°, automatske postavke često „zavara“ tamna pozadina i slika rezultira preeksponiranom površinom bez vidljivih detalja. Ne zaboravite da je na Mjesecu u tom trenutku zapravo dan, pa za dobar prikaz mora i kratera treba koristiti parametre slične onima za snimanje dnevnih scena. Kako pomrčina napreduje, ekspozicije će postupno trebati produžavati. Djelomične faze mogu se snimiti i iz ruke, no za totalnu pomrčinu preporučuje se upotreba stativa, jer će biti potrebne ekspozicije od nekoliko sekundi.

Savjeti za fotografisanje pomrčine Mjeseca:

– Koristite odgodu okidanja, a kod DSLR aparata i funkciju mirror lock-up, kako biste izbjegli podrhtavanje i zamućene snimke.
– Nemojte pretjerivati s ISO vrijednostima, jer previsok ISO stvara previše digitalnog šuma.
– Postavite blendu na f/5.6, f/8 ili f/11 – te vrijednosti obično daju najveću oštrinu objektiva.
-Snimajte u RAW formatu, što vam omogućuje kasnije precizne korekcije i obradu bez gubitka kvalitete.

Dole je data tablica preporučenih postavki, preuzeta sa astrobobo.net.

Ako se koristi širokokutni objektiv, Mjesec će na fotografiji izgledati mali, ali to otvara mogućnost da se u jednoj slici prikaže cijeli tijek pomrčine u obliku kompozita. Paziti na kadriranje – kod pomrčina koje započinju uvečer, ostavite više prostora udesno i prema gornjem dijelu kadra, jer će se Mjesec tokom noći kretati u tom smjeru dok se podiže iznad horizonta.

Pažljivo planirajte vremenski razmak između pojedinih fotografija – npr. interval od 5-6 minuta. Kasnije pojedinačne snimke možete složiti u jednu kompozitnu sliku pomoću programa za obradu fotografija ili besplatnih aplikacija za snimanje tragova zvijezda, poput Startrails ili StarStaX.

Za detaljnije snimke Mjeseca preporučuje se korištenje teleobjektiva ili teleskopa. Treba i ovdje paziti – zbog rotacije Zemlje svi objekti na noćnom nebu, uključujući Mjesec, prividno se pomiču. Što je fokalna dužina veća, to će pomak postati vidljiviji i na kraćim ekspozicijama. Npr, s teleobjektivom od 300 mm pomak je primjetan već na ekspozicijama od 1–2 sekunde, što znači da ćete morati povećati ISO ili otvor blende. Ne zaboravite koristiti čvrst stativ i odgodu okidanja. Ipak, čak i s objektivom od 300 mm Mjesec će na fotografiji ostati relativno malen. Za veći prikaz potrebno je koristiti fokalnu dužinu (ili ekvivalent) od otprilike 1000 mm.

Na skici ispod se vidi kako se mijenja veličina Mjeseca u odnosu na fokalnu dužinu objektiva. Lijevi broj je fokalna dužina full frame fotoaparata, desni se odnosi na 1.5x crop senzor digitalnog refleksnog fotoaparata (preuzeto sa astrobobo.net).