Munje i gromovi

Šta su munje, a šta gromovi?

Munja je pojava pražnjenja elektriciteta u oluji. Njena zvučna posljedica je grmljavina. Munje i, posljedično, gromovi se pojavljuju svugdje: u planinama, gradovima, na cesama, vodenim površinama i sl.

Munja je naglo pražnjenje atmosferskog električnog naboja koncentriranog u olujnim, grmljavinskim oblacima (kumulonimbusima), povezano s pojavom snažnog bljeska i snažnoga zvučnog udara (grom). Unutar grmljavinskih oblaka električni potencijal naraste i do 3 miliona volti, pa zrak više nije adekvatan izolator i nastaje izbijanje električnoga naboja unutar oblaka, prema drugom oblaku, prema okolnom zraku ili prema tlu (jedno takvo izbijanje na svakih deset). Munja se može vidjeti i na udaljenostima do 150 kilometara.

Najčešća je izlomljena linearna munja. Od njezinog glavnog puta često se odvaja više grana. Istraživanja linearne munje ultrabrzim kamerama pokazala su da munja između oblaka i tla nastaje u nekoliko koraka: svakoj munji prethodi početno, slabije pretpražnjenje, koje napreduje brzinom od približno 50 m/s i postupnom ionizacijom zraka stvara takozvani kanal munje, svjetlosni, intenzivno ugrijan (do 30 000 K) koridor promjera nekoliko centimetara. Kada kanal poveže oblak i tlo (ili dva suprotno nabijena oblaka), nastupi kroz njega u suprotnom smjeru obilno električno pražnjenje, glavni udar munje, koji češće putuje od tla (ili morske površine) prema oblaku nego obratno. Takvih je povratnih udara u jednoj munji više, prosječno dva, ali ih može biti i do 40, s vremenskim razmakom od prosječno 0,03 sekundi.

Električni naponi između krajnjih točka munje iznose i do 100 miliona volta (V); maksimalne su struje nekih munja 100 000 ampera (A), a traju od 0,1 do 0,6 sekundi uz temperaturu u kanalu munje višu od 20 000 kelvina (K). Zbog zagrijavanja, ionizacije i disocijacije uzduž puta munje naglo se i drastično mijenja pritisak zraka, što je uzrok nastanka groma. Primjećene su i tihe munje.

Uz često zapažene oblike razgranate munje, koja udara prema tlu, pojavljuje se ponekad i takozvana biserna munja u obliku niza od 20 do 30 svjetlosnih zrna, promjera približno 10 centimetara i odvojenih tamnim prostorima. Površinska munja električno je izbijanje unutar oblaka, kod kojeg su osvijetljene velike površine oblaka, no sam kanal munje nije primjetan. Toplinska munja pojava je munje na velikoj udaljenosti od promatrača, prevelikoj da bi se čula grmljavina; ona može biti crvene boje zbog raspršenja i apsorpcije svjetlosti u zraku. Kuglasta munja vrlo je rijetka i do danas još nerazjašnjena pojava električnoga izbijanja; pojavljuje se u obliku žute do crvene svjetleće kugle promjera 10 do 20 centimetara, rijetko i do 1 metar, u kojoj je temperatura od 4 000 do 5 000 °C. Kratko se vrijeme lagano kreće i nestaje tiho ili uz prasak, ostavljajući za sobom jak miris po sumporu i nitritima.

Kada se zbog povišene vlage poveća električna provodnost zraka, kao za grmljavinskih procesa, može se na istaknutim vrhovima planina, šiljcima visokih zgrada, jarbolima i stupovima pojaviti takozvana vatra svetog Ilije ili vatra svetog Elma, električno izbijanje u obliku svjetleće zelenkaste ili plavičaste korone. Poznat je i takozvani plavi mlaz, slabi mlaz plave svjetlosti koja izbija iz vrha kumulonimbusa i diže se nepoznatim mehanizmom do visine od 40 do 50 kilometara brzinom većom od 90 km/s, te takozvani sprajt ili crveni vilenjak (engl. sprite), svjetlosna pojava u mezosferi, crvenkaste do plave boje i najraznovrsnijih oblika, od velikih mjehura do oblika nalik na veliku hobotnicu, povezana sa snažnim električnim izbijanjem iz kumulonimbusa u tlo.

Munje (i gromovi)  plaše životinje na Zemlji, ali munja obogaćuje zrak nitratnim ionima u vidu nitratne kiseline koje kiša spere u tlo, a biljke žedno konzumiraju jer ih “obožavaju”.

Munja i grom su od pamtivjeka bili obavijeni velom duboke tajne, misterije i straha čovjeka. Čovjek je smatrao da je pojavom munje i groma bio kažnjavan za počinjene greške i učinjene grijehove. U antičko doba, kad je naučna misao bila tek u povojima, gotovo svim narodima i kulturama su grom i grmljavina bili znaci božanskog djelovanja. Narodu stare Grčke grom je predstavljao jedno od Zeusovih oružja koje je za njega načinila Minerva, “boginja” mudrosti. I Grci i Rimljani su osmatrali nebo, plašili se grmljavine kao znaka da su “bogovi” loše volje ili da se među njima događaju svađe i obračuni. Da bi odobrovoljili “bogove”, obožavajući ih i bojeći ih se, svoje hramove su najčešće gradili na mjestima koja je pogodio grom i koja su stoga za njih bila sveta.

Slično je bilo u kulturama i religijama većine starih naroda, a razna praznovjerja su se održala gotovo do današnjih dana. U nekim sredinama još se i danas vjeruje da zvuk crkvenih zvona može odagnati gromove.

Dugo je vremena trebalo da prođe, da bi se ova pojava transformisala u čovjekovoj svjesti u klimatski fenomen: prvobitna objašnjenja munje i groma nalazimo kod svih naroda svih religija Srednjega vjeka; tek u XVII vijeku čovjek počinje da se oslobađa svog praznovjerja a XVIII vijek se može smatrati početkom naučnog spoznavanja i tumačenja pojava atmosferskog pražnjenja, koju karakterišu epohalni radovi fizičara Franklina (Benjamin Franklin), Nolea (Jean-Antoine Nollet), Dalibara (Thomas François Dalibard) i ostalih istraživača, koji su protumačili ovu pojavu zahvaljujući najviše eksperimentu sa Franklinovim zmajem i Dalibarovom štapu, ogledu, koji je ovaj izveo u svome vrtu u Marli-la-Vilu (Marly-la-Ville), godinu dana prije no je Franklin patentirao svoj gromobran.

Nastanak munje

Udar munje je, dakle, kratkotrajno pražnjenje statičkog elektriciteta nakupljenog u oblacima. U toplim razdobljima godine, kada se tlo zagrije, s njega se brzo diže topli, vlažni zrak. Sudarajući se sa kišnim kapima usmjereni prema tlu, nastaju veće i manje kapljice. Tako nastale kapljice ostaju električno nabijene. Manje i lakše kapljice vjetar odnosi u gornji dio oblaka koji takođe biva električni nabijen, dok se u donjem dijelu oblaka skuplja suprotni naboj. Razlika potencijala između tla i donjeg dijela oblaka iznosi i nekoliko desetina miliona volta.

Najčešći su udari negativnog polariteta koji počinju od oblaka i završavaju na tlu. Negativni naboj iz oblaka se počinje kretati prema tlu kad jačina električnog polja u blizini oblaka premaši probojnu čvrstoću zraka i vodenih kapljica. Naboj se probija skokovito prema tlu. Početni dio naboja naziva se predvodnik, a kanal kojim je on prošao ostaje ioniziran i pun negativnog naboja. Što se više predvodnik približava zemlji i isturenim objektima na njoj, on na njima privlači sve više pozitivnih naboja koji se nakupljaju na gornjem kraju objekta. Zbog toga naglo raste jačina električnog polja u blizini tla, te kad ona premaši probojnu čvrstoću zraka, dolazi do uzlaznog izbijanja suprotnog (pozitivnog) polariteta od tla prema predvodniku.U trenutku kad se ta dva izbijanja spoje dolazi do jakog prodora pozitivnog naboja iz uzlaznog izbijanja u negativno ionizirani kanal predvodnika. To se naziva glavno pražnjenje, a ono traje 70-100 ms i praćeno je jakim svjetlucanjem i bljeskovima. Uzlazni gromovi, koji započinju na nekom objektu na tlu i kreću se prema nabijenom oblaku, mnogo su rjeđi.

Vrste munja

Munja od oblaka do tla je najpoznatiji i drugi najučestaliji oblik munje, koji nastaje pražnjenjem naboja s kumulonimbusa prema tlu.

Lančane munje su vrsta munja od oblaka do tla, koje se prikazuju u prekinutom nizu kratkih i blještavih odlomaka i traju duže nego uobičajene vrste munja. Dosta su rijetke i postoji nekoliko objašnjenja te pojave.

Trakaste munje se pojavljuju kada postoji jaki bočni olujni vjetar i ima više povratnih udara, koji se mogu prikazati i kao omče.

Skraćene (staccato) munje su vrsta munja od oblaka do tla, s kratkotrajnim i vrlo jakim bljeskom i često s puno grananja.

Viličaste munje su vrsta munja od oblaka do tla koje se jako granaju do tla.

Munja od tla do oblaka je munja kod koje se negativno nabijeni ioni s tla dižu i susreću s pozitivnio nabijenim ionima s kumulonimbusa. Zatim se povratni udar vraća prema tlu.

Munja od oblaka do oblaka može biti između dva različita oblaka ili može biti unutar istog oblaka između dijelova s različitim potencijalom. Inače se najčešći oblik munja javlja unutar istog oblaka i to obično između gornjeg (nakovnja) i donjeg dijela oblaka.

Tople munje je naziv za munje koje se pojavljuju jako daleko tako da se vidi bljesak, a zvuk se ne čuje jer se na putu rasprši do promatrača.

Suhe munje su munje koje se javljaju bez oborina, a najčešće su uzrok šumski požari, a mogu biti i aktivni vulkani.

Raketne munje se obično kreću vodoravno s donjeg dijela oblaka.

Visokonaponske munje obično nastaju na vrhu oblaka (nakovnju), putuje nekoliko kilometara vodoravno i zatim skreću do tla. One čine manje od 5% svih munja. Zbog puno većeg pređenog puta, te munje obično nose 6 do 10 puta više naboja, i naponi su isto veći, a obično i traju oko 10 puta duže. Za vrijeme tih munja, stvaraju se velike količine kratkih radio valova. Zbog velike snage, visokonaponske munje su jako opasne, posebno za avione jer još uvijek ne postoji dovoljna zaštita za njih.

Kuglasta munja, koja se još zove i lančasta, oblik je munje dugoga trajanja. Pojavljuje se kao traka svijetlećih odsječaka umjesto kontinuiranog kanala. Pojavljuje se rijetko. Uzroci nastanka su nepoznati, a predložene su druge teorije: dijelovi kanala munje idu ukoso prema promatraču ili od njega i zato se čine sjajnijim; dijelovi kanala su nejasni zbog kiše ili oblaka; neki dijelovi kanala su većeg promjera, a drugi manjeg, što utječe na oblik munje. Ta se atmosferska pojava pojavljuje u obliku pokretne svijetleće kugle od nekoliko desetaka centimetara u promjeru. Kuglasta munja se obično pojavljuje tijekom oluja, i to blizu tla, a može biti crvena, narančasta ili žuta. Često je praćena pištećim zvukom i neobičnim mirisom. Traje samo nekoliko sekundi te iznenada nestaje, tiho ili uz eksploziju. Kuglaste munje ponekad mogu nanijeti štetu zapaljenjem ili taljenjem. Njihova veza s običnim munjama nije poznata, kao niti njeni uzroci. Među objašnjenjima se spominje da je riječ o zraku ili plinu koji se ponašaju neuobičajeno; o plazmi visoke gustoće; o zračnom vrtlogu koji sadržava svijetleće plinove; o mikrovalnoj radijaciji u oklopu od plazme.

U novije vrijeme otkrivena su tri nova tipa munja. One udaraju od vrha oblaka prema gore, u stratosferu i puno su rjeđe od onih prema tlu ili između oblaka. Prvi tip zovu Crvenim vilenjakom (Red sprite). Ta je munja tamna i crvenkasta, traje nekoliko tisućinki sekunde, a može biti široka kilometrima. Proteže se 50 do 90 km iznad oblaka. Drugi tip naziva se Plavi mlaz (Blue jet). Riječ je o plavoj, stožastoj provali energije puno sjajnijoj od Crvenog vilenjaka. Plavi mlaz udara iz centra oluje brzinom od 6 000 km/h i dopire 20 do 50 km iznad oblaka. Ove dvije vrste munja prvi je put snimio američki fizičar John R. Wincklyer 1989. u Minnesoti. Treći tip su munje koje se prostiru od oblaka do stratosfere. Zovu se Vilenjaci (Elves), a otkrivene su 1995. Imaju oblik tanjura ili krafne promjera 400 km, a pojavljuju se oko 100 km iznad oblaka. Smatra se da su zelenkaste, ali toliko kratko traju (manje od tisućinke sekunde) da im boja još nije precizno određene.

Djelovanje munje na čovjeka

Munja je veoma opasna i često ubije. Relativno rijetko udari u čovjeka, uglavnom udari negdje u blizini, a onda čovjeka udari ili neka njena periferna grana ili razlika u naponu između dvije tačke na tlu. Recimo, ako udari par metara dalje, već je pola metra razmaka među nogama dovoljno da prostruji dovoljno jaka struja da čovjeku jako naškodi. Većina struje proteče kroz kožu, ali najčešće je jakost struje kroz srce dovoljna da mu uništi sinusni ritam, pa čovjek umre jer mu srce više ne kuca kako treba, već treperi. Kada munja udari u fudbalski teren često prežive nogometaši koji toga trenutka nisu bili u raskoraku, odnosno dodirivali su tlo s jednom nogom ili su im bile skupljene. Ponekad ljudi stradaju i od projektila uzrokovanih munjom  -munja udari u stablo, ono se uslijed oslobođene topline rasprsne i “izrešeta” čovjeka.

Rijetki su oni koji mogu preživjeti izravan udar munje. Električni tok koji teče po površini ili kroz tijelo može uzrokovati različite poremećaje srčanog ritma, srčani zastoj, zastoj disanja uzrokovan paralizom mišića i/ili poremećajem centra za disanje, gubitak svijesti, privremenu paralizu, konvulzije i/ili nemogućnost prisjećanja na događaje koji su prethodili udaru groma, komu, površinske opekotine različitih oblika (obično nalik paprati), a na mjestima na kojima se znoj ili kapljice kiše naglo pretvaraju u paru ili ispod metalnih predmeta (dugmad, nakit) moguća je i karbonizacija tijela. Može uzrokovati i prsnuće prsnog koša i trbuha, prijelome kostiju, ozljede oka i uha te različite psihičke i neurološke poremećaje.

Posredni udar munje događa se kada čovjek nije pogođen ukupnom strujom, nego samo jednim njezinim dijelom. Opasnosti za čovjeka su tada jako velike ako se nalazi u krugu od 100 metara od mjesta udara groma. Od mjesta udara groma strujnice se raspršuju nekontrolirano i u stanju su usmrtiti čovjeka.

Munje u SAD-u godišnje prosječno odnesu 80 ljudskih života, te prosječno ozlijede 300 ljudi. Energija iz jednog atmosferskog pražnjenja mogla bi održavati upaljenom sijalicu od 100 W više od tri mjeseca bez prestanka. Statistički gledano, 92 posto ozljeda i smrti zbog munja događa se između maja i septembra, a 45 posto smrtnih slučajeva i 80 posto ozljeda događa se između 10 i 19 sati. Često čujemo vijesti kako je munja ubila i po nekoliko desetina ovaca na ispašama.

Pružanje prve pomoći

1. Odmah pozvati hitnu medicinsku pomoć.
2. Žrtvi udara groma može se odmah pristupiti i dodirnuti je bez opasnosti.
3. Spasilac mora procjeniti, vodeći računa o osobnoj sigurnosti, da li je moguće žrtvu premjestiti na sigurnije mjesto.
4. S prvom pomoći započeti ukoliko je unesrećenik bez svijesti, ima isprekidano disanje ili uopšte ne diše, nema opipljivog pulsa odnosno ima raširene zjenice. Unesrećenika položiti na leđa i odmah započeti sa masažom srca. Pri tom osloboditi sve dišne puteve. S obje ruke (jednom na drugoj) 10 puta pritiskati prsa u razmaku od 1 sekunde toliko snažno da mu se prsni koš spusti do 5 cm. Ukoliko unesrećenik nije počeo disati ponoviti postupak ili početi s oživljavanjem usta na usta. To se mora tako dugo ponavljati dok ne dođe pomoć ili liječnik koji će ustanoviti smrt. Kad ima više žrtava, prednost u zbrinjavanju imaju uvijek oni koje treba oživljavati.
5. Onesviještenu žrtvu postaviti u bočni položaj.
6. Zbrinuti ostale ozljede (prelome, rane i opekline).
7. Svaku žrtvu udara treba prevesti u bolnicu uz stalan nadzor životnih funkcija.

Kako se ponašati?

Opasnosti udara moguće je izbjeći usvajanjem određenih pravila ponašanja:

1.Prije odlaska u planinu ili na otvorene prostore u prirodi moramo se informisati o vremenskim uvjetima radi izbjegavanja oluje.

2. Olujno vrijeme u planinama najčešće je u ljetnim mjesecima, poslijepodne i navečer.

3. Oluja je povezana s olujnim oblacima (kumulunimbusima).

4. Ako prijeti oluja, potraži čvrsto sklonište.

5. Ako si u zidanom objektu, izbjegavaj stajati kraj prozora, otvorenih vrata, kamina, metalnih stupova i metalnih predmeta, kao što su slavine, utičnice i električni prekidači.

6. Korisno je pravilo 30+30: kada vidite munju i možete nabrojiti do 30 sekundi dok čujete grom, morate potražiti sklonište. Najmanje 30 minuta od posljednje viđene munje ne smijemo izlaziti iz skloništa,

7. Velike pećine i udoline dobra su zaštita, ali ne i mali prevjesi ili plitke jame mokrih stijena.

8. Svaki vodič struje koji je iznad ramena povećava opasnost direktnog udara.

9. Mobitele ili radio uređaje ne koristiti nego ih dobro spakiraj u ruksak te ih tako zaštititi od oštećenja.

10. Mokra užad mogu voditi grom.

11. Nemojte stajati u velikoj skupini nego se raspršite kako bi u slučaju udara munje, ista zahvatila manje osoba.

12. Izbjegavajte eksponirane točke, posebno osamljena stabla i rub šume.

13. Izbjegavajte nositi metalne predmete (cepine, sajle, ljestve, klinove).

14. Izbjegavajte prostor blizu strujnih vodova, stupova žičara i dalekovoda.

15. Munja može biti i 15 km ispred oluje, ide horizontalno te može udariti iz vedrog neba.

16. Na kraju oluje munje su jednako opasne kao na početku.

17. Udaljite se od stijena, grebena i vrhova.

18. Šator nije zaštita; ako si u njemu ostani dalje od metalnih šipki šatora i mokre odjeće ako je moguće; gumeni đonovi i gumena odijela nisu zaštita od groma.

19. U šumi potraži zaklon kraj manjih stabala i grmlja.

20. Na otvorenom prostoru biraj najniža mjesta, škrape, i doline ako nemaju vode.

21. Ako si ipak na otvorenom, čučni i pogni se naprijed stavljajući ruke oko koljena; ako je moguće stavi ispod sebe izolacijski materijal kao što je uže, jakna i sl; nemoj ležati ispruženo na zemlji.

22. Ako osjetite pucketanje i podizanje kose (kosa se nakostriješi) ili vidite plavičastu svjetlost oko objekata, radi se o električnoj aktivnosti oko vas i morate to područje napustiti što je prije moguće; ako ne možete, čučnite na stopala i spustite glavu i rukama ne dodirujte zemlju. Kleknuti na koljena ili sjedni na prekrižene noge jer je čučanje iscrpljujuće i može se izdržati svega nekoliko minuta. Osnovna je logika ovog položaja smanjiti tjelesnu visinu i što manjom površinom tijela dodirivati tlo. Rukama pokrijte uši kako bi spriječili ozljede bubnjića.

23. Ostanite u zatvorenom (stan, kuća i slično) i ne izlazite, niti se zadržavajte vani za grmljavinskog nevremena, ako nije neophodno.

24. Udaljite se od otvorenih vrata ili prozora, od peći štednjaka, radijatora i električnih aparata, uključenih u električnu mrežu (radio, televizor, električne svjetiljke i slično).

25. Ne služite se električnim aparatima za vrijeme grmljavinskog nevremena (električno glačalo, sušilo za kosu, brijaći aparat i slično).

26. Ne upotrebljavajte žični telefon, jer munja može pogoditi vanjsku liniju.

27. Ne skidajte rublje s užeta za vrijeme grmljavinskog nevremena.

28. Prekinite eventualne radove na ogradi, električnim vodovima, vodovodnim cijevima ili na metalnim konstrukcijama.

29. Nemojte nositi ili se služiti metalnim predmetima (kišobran, kosa, štap s udicom i slično). Klinaste cipele sportaša nepogodne su za upotrebu za vrijeme grmljavinskog nevremena.

30. Nemojte rukovati zapaljivim materijalom u otvorenim posudama.

31. Izađite iz vode ili malenog čamca i udaljite se od vodenih površina.

Ne zaboravite i na ove zablude:

1. Opasno je dirati osobu koju je pogodila munja. NIJE OPASNO!

2. Munja udara uvijek najviši objekt. NEMA PRAVILA!

3. Munja ne udara dva puta na isto mjesto. UDARA!

Vjerovanja

• Grom objavljuje volju i svemoć vrhovnog “boga”. Simbolizuje stvaralačku i razornu moć božanstva, Šive i Višnua u hinduizmu, a Indre u vedizmu, koji poput Zevsa i Jupitera u sebi spaja obe vrijednosti.

• Tor (Tor – Švedska, Norveška, Danska; Thor – Engleska; đor – Island; Donner ili Donar – Njemačka; Torum – Finska) – je u Germanskoj i Nordijskoj mitologiji ratnički “bog” groma, munje i snage.

• O njegovoj popularnosti svjedoči i činjenica da se četvrti dan u sedmici, još uvijek u sjevernim državama zove Torovim danom (Torsdag u Švedskoj, Thursday Engleska, Donnerstag Njemačka).

• U biblijskom predanju grmljavina je Jehovin glas. Ona nagovještava bogojavljenje. Prije sklapanja saveza s Izraelcima, kojima će Jehova povjeriti Deset zapovjesti, “prolomi se grmljavina, munje zasjevaše, a gust oblak se nadvi nad brdo. Gromko zaječa truba, zadrhta sav narod koji bješe u taboru. Mojsije povede narod iz tabora u susret Bogu. Stadoše na podnožju brda. Brdo Sinaj zavilo se u dim, jer je Jehova u obliku ognja sišao na njega. Dizao se dim kao iz peći. Sve se brdo silno treslo. Zvuk trube bivao sve jači. Mojsije je govorio, a Bog mu grmljavinom odgovarao. Jehova siđe na Sinajsko brdo, na vrh, i pozva Jehova Mojsija na vrh brda. Mojsije se uspe“ (Izlazak, 19, 16-20).
• Kod nekih Slavena postoji vjerovanje da sv. Ilija gromom pobjeđuje đavola koji se krije i pokušava da se spasi zavlačeći se u vodu, pod drvo ili pod kamen. Za vrijeme nepogode ljudi ne treba da se kriju pod drvećem ili u vodi, ne treba sjedeti na međi jer tamo se javljaju đavoli. Smatralo se da grom ne udara u pojedina drveća, u koprivu, u kuću na kojoj se nalazi rodino gnijezdo. U Srbiji su vjerovali da grom ne udara u lijesku, pa su se za vrijeme nepogode opasivali lijeskovom granom. Kod Slavena, čovjek koji pogine od groma, mogao je biti smatran za pravednika, srećnika, ali i za grešnika u kome se krio đavo. Drvo koje je pogodio grom nije korišteno za gradnju ili za loženje; međutim, ponekad mu pripisuju ljekovita svojstva (iverkom tog drveta liječena je zubobolja). Kuća koju zapali udar groma često nije smjela biti gašena (smatrali su da nije moguće ugasiti požar) ili je trebalo gasiti mlijekom od crne krave, kiselim mlijekom, sirutkom – nikako vodom. Najvažnijim i najpouzdanijim načinom zaštite protiv groma smatrali su poštovanje i praznovanje “gromovitih” dana, koji su bili izuzetno brojni kod Južnih Slavena: svaki četvrtak između Uskrsa i Spasovdana, nekoliko dana u periodu žetve (Ognjena Marija i dr.) i Ilindan kada je strogo bio zabranjen svaki rad, pogotovu rad na njivi, predenje i tkanje. Prvi proljećni grom smatran je značajnim događajem i bio je praćen mnoštvom magijskih rituala i gatanja. Kod Istočnih Slavena bio je običaj da se čovjek, kad začuje grmljavinu, prisloni uz hrast…

• Grmljavinu i munje Kur’an spominje na nekoliko mjesta. Štaviše, trinaesta sura u Kur’anu nosi naziv “Grom” (Ar-Ra’d), a u trinaestom ajetu te sure se spominje da grmljavina veliča i hvali Uzvišenog Gospodara:

  “On vam pokazuje munju, da se uplašite i ponadate, i On stvara teške oblake. I grmljavina veliča i hvali Njega, a i meleki, iz strahopoštovanja prema Njemu; On šalje gromove i udara njima koga hoće – opet oni raspravljaju o Allahu, a On sve može.” (Ar-Ra’d, 12.-13.)

• Imam Ebu Dža’fer bin Džerir prenosi od Ebu Hurejre, r.a.: “Kada bi Allahov Poslanik čuo grmljavinu proučio bi: ‘Uzvišen neka je Onaj koga grmljavina hvali i veliča’ (Subhane men jusebbihur-ra’du bihamdihi)”.

• Kod Ilira – Perendi ili Shurdi: “bog groma”, muž boginje Prende. Zanimljiva je sličnost između naziva slavenskog “boga” groma Peruna i ilirskog Perendi. Ako uzmemo u obzir da su Iliri, pored Grka, najstariji narod na Balkanu onda je vrlo la’ko zaključiti kako je Perendi ili Perun jedno te isto “božanstvo” tj. drevno ilirsko “božanstvo” koje se pogrešno povezuje sa slavenskim panteonom.

Zanimljivosti

• Godine 1998. munja je u Kongu pobila cijelu nogometnu momčad (11 igrača).
• Godine 1999. munja je u Coloradu ozlijedila cijelu momčad američkog nogometa.
• U munji ima puno energije: oko 250 kilovatsati. Ne zvuči puno, ali s tom količinom energije možete dignuti jednotonac 120 kilometara uvis.
• Nikolu Teslu zvali su i Gospodar Munja. Sasvim zasluženo jer je 1899. u Colorado Springsu stvorio najdužu umjetno izazvanu munju. Bila je duga 41 metar.
• Prema Guinessovoj knjizi rekorda, između 1942. i 1983. (kada je umro) munja je Roya Dooksa Sullivana, bivšeg čuvara nacionalnog parka, pogodila sedam puta. Prvi put munja je prošla kroz njegovu nogu i otkinula mu nokat na nožnom palcu. Drugi put, 1969., munja mu je spalila obrve i onesvijestila ga. Sljedeće godine nakon udara munje ostalo mu je rame oduzeto, 1972. munja mu je zapalila kosu pa je morao na glavu izliti kantu vode, 1973. munja ga je kroz šešir pogodila u glavu, zapalila mu kosu, izbacila ga iz kamioneta i skinula mu lijevu cipelu. U šestom udaru, 1976. ozlijeđen mu je gležanj. Zbog zadnje munje koja ga je pogodila 1977. završio je u bolnici s opeklinama na prsima i trbuhu.
• U srednjovjekovnoj Europi zbog munja je biti zvonar u crkvi bilo izuzetno opasno. Tijekom oluja s grmljavinom bio je običaj da se zvoni što jače jer se smatralo da će se time spriječiti da munje udare u vrh crkvenog tornja. Vjerovalo se da zvonjava rastjeruje zle duhove koji vatrom žele uništiti crkvu, a mislilo se i da buka zvonjave lomi munje. O tome i danas svjedoče natpisi Fulgura frango (Ja lomim munje) na srednjovjekovnim zvonima. Od 1753. do 1786. u Francuskoj su munje 386 puta udarile u crkvene tornjeve. U navedenom razdoblju u Francuskoj su, nastojeći slomiti munje zvonjavom, nastradala 103 zvonara. Znači da je skoro svaka treća munja koja je udarila u neku crkvu bila za nekoga kobna. Te katastrofalne brojke dovele su do toga da je francuska vlada 1786. zabranila zvonjavu tijekom grmljavine.
• Stabla su česti električni vodiči za munje, provodeći ih do tla. Budući da je biljni sok slab električni vodič, njegov električni otpor uzrokuje snažno zagrijavanje, pretvaranje u paru i eksplozivno izbacivanje kore sa stabla. Ponekad se mogu oporaviti od udara munje. U rijetko naseljenim područjima, kao što je Daleki istok i Sibir, munje su glavni izvor šumskih požara. I u Hrvatskoj je zabilježeno dosta slučajeva pojave šumskih požara zbog udara munje. Dva su najčešća stabla u koje udara munja: hrast i brijest. Borovi, jele, smreke su isto često izloženi udaru munja, posebno zbog svoje visine. Za razliku od hrasta koji ima dosta plitki korijen, crnogorična stabla imaju duboke korijene, koji često idu ispod slojeva vode. Ukoliko se nalaze uz kuće i nadvisuju krovove, takva stabla mogu zaštiti kuću od udara munje. Budući da jačina struje vrlo brzo raste kod munja, oko 40 000 ampera u sekundi, onda dolazi do pojave efekta kože, pa električna struja putuje više vanjskim dijelovima stabla.
• Ukoliko munja udari u pjeskovito tlo, pogotovo gdje ima kvarca, javljaju se fulguriti ili okamenjena munja.
• Bilo je dosta pokušaja za korištenje energije munja. Iako je snaga prosječne munje ogromna, zbog vrlo kratkog vremena u kojem djeluje, prosječna munja ne nosi veliku količinu energije. Također su i šanse da munje na redovnoj osnovi udaraju u željeno mjesto vrlo male. Predlagano je da se munje iskoriste za dobivanje vodika iz vode ili da se iskoristi brzo zagrijavanje vode koju bi udarila munja, i tako dalje. Iako je to moguće, za to su potrebne velike i skupe konstrukcije, što dovodi u pitanje i veliku cijenu tako izvučene energije.

---